*** Leptirov let ***

Ništa nije slučajno..

31.03.2010.

Presretna! :)

19.03.2010.

Znam da krijes cardas u tim lijepim nogama..

 

Sinoc..
Ma ne smijem ni da pricam.
Dance floor je izgorio, nema ga vise! (:
Unistila sam se od plesanja.
Ma ne znam koje rijeci su vjerodostojne da objaasne tu energiju i te pokrete.
Danas – boli me svaka kost, ali – SRETNA!
Presretna!
Odavno nisam uradila nesto iz gusta.

*Bila su dva mala „udesa“, ali sve je dobro zavrsilo.
*Fakultet – bolje nije moglo.

 

Ma kako da se zalim na nesto??
Ne mogu.
Cak sam uspostavila normalnu komunikaciju sa ljudima i jednim „ljudom“ posebno.
Drago mi je zbog toga.
Sve se vraca u normalu.
Il' je vec u njoj (:

Daaaaanceeeeeee!
Yeah.





18.03.2010.

I tako..

No words.

16.03.2010.

Stanje / zbivanje :)

 

Dan je jednostavno bio poseban.
Sunce me probudilo u rano jutro – samo sto nisam zaplakala od srece.
Pa nema nista ljepse od prvih znakova proljeca.
Volim proljece!

Posebno volim ono moje malo, zuto stvorenje koje zna da kaze prave rijeci u pravom trenutku.
Kako i ne bi znao..
Kroz skoro godinu dana prosli smo kroz dosta toga.
Lijepog i .. svakakvog.
Od prvog predavanja, do zadnjeg..
Dan protkan smijehom, ali onim smijehom koji se cuje na 100km oko mene.
Uvijek me cudno gleda, jos mi usta rukom pokrije..
Sta cu – posebno na predavanju volim da se tako glasno nasmijem.
Bar postoje ovi dani kad mi nije zao smijati se na glas i kad to mogu, zelim, i osjetim..

Kasnije me otpratio kuci.
Dusa moja slatka.
Kako on samo meni ulije neku pozitivu..
Krzo razgovor, planove, poslove..
A jos kako zna da me utjesi – pa to je CUDO!! (:

Cim udjoh u stan, odmah osjetih da je pozitivna energija i u kuci, i da bar ovaj dan ne donosim lose raspolozenje.
Pozdravih svoje i poceh pricu koja je zavrsila valovima smijeha – pa zar to nije..prekrasnoOoo?

Poslije uobicajenih aktivnosti, sjedoh na omiljenu stolicu.
Kontala proviriti malo na jubitubi.
Ma koooo?
Ostadoh satimaaa (:
Ali kako sam se samo preporodila..
Kako sam samo uzivala..
(Jos uvijek sam „In the mood“)
Muzika, tekstovi me ponesose daleko..
Osjetih ljubav muzike prema meni (:
Cudno, zar ne?
Luda, zar ne?

I onda..
Jos sam bila OFF..
Ulazi on kao da je znao..
I kuca na moja vrata.
Kako da ne otvorim?
Kako je znao da sam tu?
Jel' mi drago ili .. sta vec?

 

Ma ja sam veceras (danas) sretna.
Koga je briga!



15.03.2010.

Razmazenko..

 

Ja ne bih bila ja da samna istom od sinoc ostala.
Jutro donosi kraj.
A sada – vidjet cemo sta donosi taj kraj.

U Svakom slucaju, mama pravi dorucak,
ceka me topla kupka, poslije toga kafica..
Znam, razmazena sam.
Ne mogu si pomoci :)



15.03.2010.

Teretli

 

Glupo je pricati o sebi.
Jer svakako mi sami sebe vidimo i dozivljavamo drugacije.
Bolje bi bilo dopustiti nekome da nas upozna.
Mozda mi i nismo tako losi kao sto kazu da jesmo..
Kao sto mislimo da jesmo..

Ako ti vec pokazem put do sebe, sve u vodu pada.
Pa kakva je to igra?
Kakav je to kviz u kojem unaprijed znas odgovore?
Ni sekundu interesantan!
Valjda se za nesto u zivotu covjek treba i potruditi.

Ljudi se trude za ono do cega im je stalo.
Bar se nadam da se neki trude, da pokusavaju.

Vaga je vec odavno postala premala za moj teret.
Teretli li sam Boze moj.
Ako ikako mozes – olaksaj meni, i drugima.



14.03.2010.

Em smijesno, em zalosno.

 

Nekad su ljudi zaista smijesni.
Mrzim inat.
I dodje mi tako, nasmijem se od muke – ha ya.

I nasmijem se ja.
Ali to ne mijenja cinjenicu da neki misle da su centar Univerzuma.
Tuga.
Zal.

Hahahahaha.
Em smijesno, em zalosno.

14.03.2010.

Grozna? Pa eto jesam! Sta sad?!

 

Po stoti put pokusavam da se manim ove tastature.
Bilo bi lahko kad bi ove misli prestale ko uragan da ulijecu u svaku poru, u sve zive i mrtve celije koje me cine..takvom kakva jesam.



14.03.2010.

Tuzno ako navika je..

 

Svakako je tužno.

14.03.2010.

Ono što samo ja osjetim..

 

Tuga je nesto sto niko ne razumije u datom trenutku, do onaj koji je prozivljava.
I sretni ne mogu da je razumiju..
Tuzni mogu da je osjete, ali ne i ovu moju.
Svakome je njegova bol najjaca..

Mene je moja danas u ocaj bacila..
Tamo gdje sam rupe davno popunila raznim stvarima da ne upadnem u iste ponovo.
Ali negdje sam pogrijesila.
Nemam cvrtstih temelja.
Neko je poljujao i ono malo temelja sto sam uspjela da skockam bjezeci od provalija.
I sad sam ponovo tu.

Ne pokusavam bas da izadjem iz svega toga.
Ostajem da se igram tu u dubinama koje su samo moje.
Samo mojeeee!!

 

 

Jos sam tu.
Slusam pjesmu za koju sam znala da ce me sustici kad-tad, ali nisam vjerovala.
Sve je isto..isto mjesto, isti pijesak, ista rupa..
Ali kao da svaki put boli sve više!

Ja iskopah rupu, on me gurnu..
Ja padoh, rasu se sve u komadice.
Kad vec toliko boli, mogu ja da podnesem i vecu bol..
Pa skupih te komadice, i poceh da ih kidam na sitnije dijelove.


Tuga je samo moja!
Ni uzrocnik ne shvata tezinu!





Noviji postovi | Stariji postovi

*** Leptirov let ***
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031