*** Leptirov let ***

Ništa nije slučajno..

14.08.2010.

Always..

..about feelings.

28.07.2010.

Feelings

27.07.2010.

Ljubav nije za mene

 

Ah da – ništa novo.
Ponovo sam ispala jedinstvena.
Luda što se ve
žem.
Sve što ima veze sa vezanjem – nije za mene.
Sve što ima veze sa ljubavlju – nije za mene.

Dušo moja, za ovaj svijet nisi stvorena!

 

):



26.07.2010.

Ljubav ili tako nešto..

 

Kad bi znao koliko mislim na njega, rekao bi da sam bolesna ili nešto slično.

 

Ne znam čime je taj momak osvojio moje srce.
Mo
žda besprijekornom pažnjom.
U
činio je da se osjećam kao jedinstvena – jedinstvena nekome.
Jedinstvena njemu..
Voljela bih da je tako.
Voljela bih da ne prestane.
Voljela bih da samo poruka njegova u kojoj mi
želi dobro jutro – da ostane vječna.
Voljela bih da njegovo prvo pismo ne bude i zadnje.
Voljela bih..

Mislim na njega.
Sada.
Ju
če.
Uvijek.
Zadnje dvije no
ći sanjam ga.
Kad mi se ne javi – pitam se gdje je, što se ne javlja.

O Bože..

Tako sam htjela da se zaljubim.
Tako sam htjela da imam svojih par minuta.
Ne daj da to budu samo minute!
Želim da postanu sati, godine, vječno nek' traje!

A olakšaj i meni Bože.
Nau
či me da volim.
Nau
či me da volim i da voljenog od sebe ne tjeram.
TI znaš kakva sam.
Olakšaj mi.

Ako ja zaboravim Tebe, MOLIM TE ne zaboravi TI mene!



04.07.2010.

I ope' :)

Ponekad i imam potrebu nešto da napišem..
Aliu ve
ćini slučajeva svoje (ne)zadovoljstvo iskazujem na druge načine.
Jedna
činjenica me jako brine – postala sam ovisnica o facebook-u.
Čim je prva stvar koju uradim sjutra jeste prijava na istu stranicu, tu nešto ne štima.
Ostao mi je još jedan ispit..
Nisam ispunila svoja o
čekivanja.
Čak su 2 ostala za septembar.

Krzino vrijeme.
Obaveze završavaju.
Glavne obaveze.
Sad dolaze one koje sama biram – teško je izabrati.
A tako je jednostavno kad imaš samo jedan izbor..

Čudna ja.
Čudni ljudi.
Izdurat
će se nekako.

 

Lijep pozdrav ko god naidje.

16.04.2010.

Mrtvo more

 

Svaki trenutni poraz boli vise nego prethodni..nego bilo koji prethodni.
Vec satima mislim da ce suze prestati, ali ..ne ide.
Vec me glava pocinje boljeti..opasno.

Veceras, po ne znam koji put osjetih se kao najgora.
Pa sta sam vise ja?
Sta je ovim ljudima?
Tjeraju me da mrzim sebe i da mislim o sebi lose.

Zasto ljudi misle da znaju?
Zar ne osjete?
Zar ne cuju?
Zar ne vide?
Ja ne skrivam skoro pa nista.

OK.
Mrtav si za mene.
Postujem to.
Ne razumijem samo kako mrtvi ljudi mogu pricati?
Kako mogu preko drugih ljudi slati poruke?
Veceras sam odgovorila onako kako ti najvise volis – sutnjom.
Progovorila sam mozda dvije, ali uz sam osjecaj da su rijeci uzaludne ucutala sam.
I pricala sam – pricala sam pogledom, pokretom, i mrtvim morem.
Mrtvo more..
Zaista se osjecam kao da nema sutra.

 

I zaista – ako sam toliko losa – nek' mi Bog presudi odmah!


16.04.2010.

Posteno bi bilo da ostanes u zivotu

 

Najradije bih te proklela!
Alfa zenka..
Ne mogu da vjerujem!

16.04.2010.

Male ljubavi..

Reci, sta ti znaci razum  u tacki gde ljubav prestaje?
Zoves slike nazad, al' secanje bezi, nestaje.
A noc gluva za jecaje, u ogledalu krivi odrazi.
Sve moje male ljubavi bile su veliki porazi...



16.04.2010.

Oprezno s tom violinom, ona cezne za tisinom..

 Necu se hvaliti.
Rijetko kad imam cim.


Pocela sam.
Zaista jesam.
Ne mnogo..
Neka – nek tece.
Dosta.

**

Zavrsio si.
Neka si.
Iako ne osjecam sad olaksanje..ja znam da ce doci!
Znam.
Ova suza iz oka mi se otima, ali nastojim da ne razmisljam.
Valjda nekad i ja mogu biti jaka.
Nisam ja „placko“ – kako si me zvao.
Ja sam samo covjek koji je satkan od emocija.
Emocija  – koje ne znam i ne mogu da kontrolisem.
Pa sta sad?
Sta ja mogu kad me niko nije naucio..
Sta ja mogu kad mi niko nije rekao..
Da ljudi mogu biti bezosjecajni..
Da mogu gledati kako emocije ostaju u prasini, pod njihovim nogama!?

Sta ja mogu kad mi niko nije rekao da mogu potpiti svoje emocije i zauvijek ih ugusiti?

 

Srecu nosi neki postar jako spor..



07.04.2010.

Misija počinje večeras.

 

E ovako.
Ovo sto cu sada pisati je samo podsjetnik i podsticaj da uradim nesto bolje od svog zivota.

U zadnje vrijeme nije mi ni do cega.
Totalno sam nezainteresirana za sve.
Za zivot, za struku, za fakultet, za vannastavne aktivnosti koje su me prije ispunjavale.
Pored toga sto jedem ko nilski konj, sjedim satima za kompjuterom i ne radim bas nista.
Kao da je vrijeme stalo i kao da sam zaglavila negdje i ne mogu da se iscupam ni pomocu trikova.
Zapostavila sam sebi drage osobe i postala sam veliki naivac, vjerujem svima i svima SVE NESTO!

E hajmo sad malo stati na loptu.

Sve ovo sam odlucila nakon jednog poslovnog sastanka.
Ne mijenjam se zbog poslovnih obaveza, one su mi samo podstrek da se izvucem iz ove krize.

Svoj plan cu poceti sa organizacijom.
Organizirat cu sebi sedmicne aktivnosti.
Nece vise biti odsutnosti sa predavanja i nerada.
Na to moram zaboraviti ako mislim da zavrsim ovaj fakultet i da usrecim jednu osobu kojoj to znaci vise nego meni – tj. Moju mamu.
To mi je obaveza broj jedan koju ODMAH moram poceti da rjesavam jer sam bas bas zaglavila.
Uglavnom – nikad mi takva kriza nije dosla.
Eh – postoje sad i one vannastavne discipline.
Jedna veeelika disciplina je ustediti novac.
Ne znam kako, ali znam zasto i morat cu to da uradim.
Morat cu da ulozim u sebe jer jednostavno moja struka to zahtjeva, a i sam posao kojim se bavim.
Uvest cu kao obavezu fizicke aktivnosti: trcanje, rolanje, jutarnje vjezbe i slicno.
Jedna od aktivnosti povremenih bit ce provodjenje vremena sa porodicom.
Tu ne ubrajam svoje ukucane, vec bih trebala malo u svoj zivot ukljuciti i oca, i koju tetku, koji poziv obaviti – neke stvari se moraju, a ja ih nikad ne radim.
Oca posebno moram ukljuciti zbog sebe, a najvise zbog brata kojeg moram malo u red dovesti – ukoliko nije kasno.
Vrijeme provedeno za kompjuterom znatno ce se smanjiti, tako da cu za sve imati vise vremena.
Super bi bilo kad bih mogla ranije ici leci, ali zbog silnih obaveza ne znam koliko ce to biti moguce.
Uglavnom, ova volja ce ostati na snazi i svaki dan cu zapisivati koliko sam ustrajala u ovome sto sam napisala i sve ovo ce mi biti podsticaj da nastavim dalje sa svojim planom.

Eh sve sam ja to lijepo isplanirala u glavi.
Sad valja realizacija.
Na papir cu sebi zapisati, i zalijepti i negdje na vrata, ostaviti koji papir (raspored) na stolu i jedan nositi uvijek sa sobom.
Jos samo da isplaniram – bit ce super.

 

Ugodan mi pocetak misije!


Stariji postovi

*** Leptirov let ***
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031